Moj internet dnevnik
lektire za 6,7,8razred
online

tv program
vrijeme
muzika
schoutbox
sve šzo možete na ovom blogu
dobar dan!
na ovom blogu možete naručiti lektiru i lektira 
će vam na ovom blogu biti objavljena za 1 dan
isto tako možete glasati za moj blog na blogeru za blog dana
hvala i srdačan pozdraV
o meni

bok moje ime je stipe
živim u livnu imam 12 godina,
navijam za dinamo zagreb
hobi nogomet
ja bih želio da moj blog budi blog dana 
.stavljen je kao blog dana imam 10 posto

cursors

Free CursorsMyspace LayoutsMyspace Comments
pozz
Blog
utorak, svibanj 27, 2008

HRVOJE HITREC:

SMOGOVCI

 

 

 

Bilješke o piscu:

Hrvoje Hitrec je suvremeni hrvatski pisac, rođen u Zagrebu 1943. god.

Diplomirao je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u

Zagrebu. Radio je za Radio Zagreb i za Sportske novosti.

Najveći uspjeh je postigao romanom «Pustinjakov pupak».

Nakon Smogovaca (1976.) pojavljuju se Priča o Osmanu.

 

Mjesto radnje:

Mjesto radnje je Naselak, kvart u Zagrebu.

«Preko puta škole je bio Naselak, a u Naselku sve kuće male…»

 

Vrijeme radnje:

Vrijeme radnje je vrijeme izgradnje sljemenskog tornja.

«Vidio je da novi toranj na Sljemenu izvrsno napreduje.»

 

Tema:

Tema djela su razni događaji obitelji Vragec i Nosonjine obitelji.

 

Osnovna misao:

U životu je najvažnija obitelj i uvijek moraš biti u dobrim odnosima s

njom.

 

Glavni likovi:

Dragec, Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco, Dunja, Dado, Nosonja.

 

Sporedni likovi:

Maja, žandar, Papirus, mama Vragec.

 

 Kratki sadržaj:

Jednog jutra Nosonja se probudio i probudio je svoga sina Dadu.

Doručkovali su i krenuli u školu. Školska vrata su se zatvarala pet minuta

do osam. Dado i još neki učenici su zakasnili, ali tu je bio Nosonja koji je

spasio đake od kašnjenja. Dado je živio u neboderu, a ispod njega je bio

Naselak. U Naselku je živjela obitelj Vragec. Bila je to mnogočlana obitelj.

Mama im je radila u Njemačkoj, a tata im je umro. Glava obitelji je bio

najstariji sin Dragec. Tu su još bili Pero, Cobra, Mazalo, Štefek, Buco i

mala Maja. Pero je bio nogometaš. Čak je igrao za Dinamo. Zbog nekog

duga je morao krasti torbice, ali ga je mali Buco razotkrio pa je za kaznu

morao sam izgraditi cijelu kuću. Mazalo je išao u 8b razred. Rođen je sa

slikarskim darom. Imao je djevojku po imenu Dunja. Njezin tata je bio

policajac. Kad su bili na malom maturalcu Dunju je ugrizla zmija za

stražnjicu. Mazalo je morao isisati sav otrov i to je uspješno obavio.

Također je pomogao profesoru Fabijanu da osvoji srce jedne engleskinje

nacrtavši uvalu. Cobra je bio problematičan. Bio je ludi znanstvenik.

Htio je poletjeti pa si je napravio krila i bacio se sa zgrade. U jednom

trenu je letio, ali je ipak pao na rastegnutu mrežu koju je postavio Dragec.

Jednom prilikom je čak završio u Beču. Htio je otići mami u posjet u

Frankfurt. Prošvercao se u krivi autobus i završio u Beču. Nosonja je bio

umjetnik. Njegov crtić «Čavao» se prikazivao na svjetskom festivalu filma.

U prikazivanju je bilo poteškoća, ali je osvojio drugo mjesto.

Kad su Vragecovi završili s gradnjom kuće i spremali su se useliti,

netko im je pozvao građevinsku inspekciju jer nisu imali građevinsku

dozvolu. Trebali su im rušiti novoizgrađenu kuću. Vrageci nisu znali što će

učiniti, ali postojala je «rupa» u zakonu koja kaže da se kuća ne smije

rušiti ako u njoj živi trudnica. Vrageci nisu znali kako im to može pomoći,

ali Dragec je imao rešenje. Dragec je imao ženu koja je bila u drugom

stanju i ime joj je bilo Sonja. Nitko nije znao da Dragec ima ženu i još k

tome da je trudna. Kuća Vragecovih je bila spašena.

 

Kompozicija djela:

Uvod

Dado i Nosonja odlaze u ZOO vrt i Nosonja se kupa sa morskim lavovima.

 

Zaplet

Pero počinje krasti torbice. Za kaznu mora napraviti cijelu kuću sam.

 

Vrhunac

Kuća je gotova i spremna za useljenje, ali ih je netko prijavio građevinskoj

inspekciji koja prijeti rušenjem kuće.

 

Rasplet

Ekipa za rušenje dolazi ali kuću ne smiju rušiti jer u njoj živi Dragecova

trudna žena Sonja.

 

Završetak

Svi se Vrageci uključujući i novog člana useljavaju u novu kuću.

Analiza lika:

Nosonja

Sociološka karakterizacija:

Nosonja ima ženu i sina Dadu. Iz srednjeg su staleža. Obrazovan je,

a zanimanje mu je crtač crtića. Dobio je i nagradu za svoj rad.

 

Govorna karakterizacija:

Govorio je zagrebačkim slengom, a to zvuči jako smiješno.

 

Unutarnja karakterizacija:

Bio je jako dobra i humoristična osoba. Volio se hvaliti samim sobom.

 

Vanjska karakterizacija:

Pristojno se oblačio. Na licu mu je dominirao veliki nos po kojemu je i

dobio nadimak Nosonja.

 

Zaključak:

Meni se Nosonja kao lik jako sviđa. Simpatičan je i duhovit.

 

Najljepši ulomak:

Mazalo, u kojem se probudi stari duh Vragecovih, koji su se oduvijek

vrlo samostalno snalazili u svakoj situaciji, izvadi svoj lovački nož,

kresne upaljač i osmudi čelični vršak, pa odlučnom kretnjom okrene

djevojku na trbuh, podigne joj suknju, raspara gaćiće i kratkim trzajem

načini mali zarez, a onda zarije zube u ranu.

 

Odabrao sam ovaj ulomak zato što iz njega možemo vidjeti da je Mazalo

snalažljiv i da će učiniti sve za svoju djevojku.

 

Dojam o djelu:

Djelo mi se jako sviđa jer puno raznih i humorističnih događaja.

Pogotovo mi se sviđa što je pisano na zagrebačkom slengu.

lektire11 @ 13:45 |Komentiraj | Komentari: 19 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 26, 2008

PAVAO PAVLIČIĆ:

DOBRI DUH ZAGREBA

 

 

 

Bilješke o piscu:

Pisac je rođen 1946. god u Vukovaru. Spada u suvremene hrvatske prozaike. Profesor je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Knjige su mu prevedene na strane jezike. Radi i kao scenarist, feljtonist i novinar. Posebno mu se ističu romani: ˝Večernji akt˝, ˝Krasopis˝, ˝Koraljna vrata˝, ˝Nevidljivo pismo˝, ˝Škola pisanja˝, ˝Rukoljub˝ i ˝Dunav˝.

 

Mjesto radnje:

Zagreb

 

Vrijeme radnje:

Ljeto

 

Tema:

Zločin

 

Analiza likova:

Glavni lik – Valentin Knez – prostodušan, uporan, dosljedan, pedantan.

Sporedni lik – Magda – poštena, iskrena, vesela, odvažna, blaga,

                                   privlačna, samopouzdana, cijenjena, neudana.

 

Kratki sadržaj:

Bio jedan čovjek, bavio se statistikom – Valentin. Volio se baviti ljudima oko sebe. Vodio je evidencije zločina, pogibije, nasilja, pljački. Sakupljao je novine iz svih krajeva zemlje. Pravio je tablice, karte i tomu slične stvari. Na taj način je dolazio do niza podataka. Tako je stekao cijelo blago događaja, zbivanja, povezivanja mjesta i vremena zločina, čak i obilazeći ta mjesta. Tako je slučajno došao do saznanja da postoji pravilnost u pojavljivanju zločina i učestalosti. To sve vodilo je u toliku preciznost, da je mogao po podacima predvidjeti kada i gdje će se zločin dogoditi. Znao je da mu tako nešto nitko neće povjerovati. Zaključio je da je pravilnost u događaju bitna i nužna. Ritam zločina je ritam cijeloga svijeta. Jednog dana čitajući novine, shvatio je, da se ritam poremetio. Ubojstvo se nije dogodilo kako je govorila statistika, čak ni mjesto nije odgovaralo podatcima. Da bi ispravio ritam ubio je svog prijatelja Josipa Jazbeca i počeo pisati novu knjigu koja se zvala ˝Ispravci ritma˝.

 

Najljepši ulomak:

„Godine napornog i predanog rada nisu mogle a da ne dadu plodove.

 Dakako ne u obliku društvenog priznanja ili slave (jer sve je to još bilo

 njegova tajna) nego u obliku tihe i unutarnje radosti, kao i majstora koji

 završava svoje djelo“.

lektire11 @ 19:30 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare
subota, svibanj 24, 2008
Čuvaj se senjske ruke

August Šenoa

1. O piscu

August Šenoa rodio se 1838.g. u Zagrebu gdje je završio osnovnu i srednju školu. Pravne nauke studirao je u Zagrebu i Pragu. Kratko vrijeme boravio je u Beču. od 1866. godine stalno živi u Zagrebu gdje je i umro 1881. Za vrijeme svoga kratkoga života Šenoa je mnogo pisao, iako je obavljao mnoge dužnosti : gradski bilježnik, senator, dramatur Zagrebačkog kazališta i urednik raznih književnih časopisa. Bio je svestrano obrazovan čovjek svog vremena. Poznavao je nekoliko europskih jezika i pratio sva društvena zbivanja u Hrvatskoj i van nje. Pisao je pjesme, pripovjetke, romane, kritike, feljtone. Za 20 godina književnog rada ispisao je oko milijun slova u prozi i dvanaest tisuća stihova. Njegova najpoznatija djela su Branka, Prosjak Luka, Prijam Lovro, Zlatarovo zlato, Diogenes, Čuvaj se senjske ruke i Kletva.

2. TEMA: Život i borba uskoka u gradu senju

OSNOVNA MISAO: Nikad nikome ne smijemo slijepo vjerovati, istina uvijek izađe na vidjelo

MJESTO RADNJE: Senj, Rijeka, Graz, Rim, Venecija

VRIJEME RADNJE: 16.stoljeće

3. Povijesni elementi

Ovu pripovjetku je August Šenoa gradio na istinitom događaju koji se odvio 1601. Nakon dugotrajnog proučavanja likova i povijesnih događaja, sve elemente je uklopio u jedno djelo. Osnovu radnje čine povijesni elementi, od kojih su najvažniji sukob uskoka i Mlečana, pohod austro - mletačke vojske na Senj, vješanje senjskih junaka, protuudar Senjana i smaknuće Josipa Rabata.

4. Okarakterizirani pozitivan i negativni lik

Od mnogih likova u ovome djelu za negativnog lika sam izabrao generala Josipa Rabatu, a za pozitivnog kneza Martina Posedarića. Rabata je bio deblji i jači čovjek. Na kratkom vratu mu je stajala debela glava. Na okruglom licu mu se vidjelo nisko i prignuto čelo, gusto nabrane obrve, bijelo - modre oči i krupni nos. Pod njim su stajale debele usnice. Imao je dugu, plavu kosu. Brkovima i bradi nije bilo traga. Iako se kroz cijelu pripovjetku ističe se kao jaka i čvrsta osoba, na kraju otkriva svoje pravo lice ; pokazuje se kao slaba i nejaka osoba kukavičke naravi, jer se radi svojih osobnih razloga, usprotivio se Austriji i Veneciji te nemilosrdno obješavao Hrvatske junake. Zatim je počeo raditi nerazumne poteze kao što su otpuštanje pomoćnika i ubijanje senjske djece i žena. Potpuna suprotnost njemu u fizičkom opisu i moralnoj karakterizaciji je Martin Posedarić. On je bio visok i širok čovjek silnih prsiju. Lice mu je bilo duguljasto i blijedo. Crne oči i duga brada odudarale su od njegova lika. To snažno tijelo odijevala je haljina od platnenog sukna i uske crne gaće. Na glavi mu je bila crvenkapa. On je odlika pravog junaka. To je isticao svojom dužnosti kneza grada Senja. Za Senjane i sam grad bio je spreman umrijeti, što se i dogodilo. Njegova smrt nije bila uzaludna jer je potakla moral odbjeglih junaka na oslobađanje grada i vraćanje mira i slobode.

5. Obrazloženje naslova

U pripovjetci Čuvaj se senjske ruke radnja započinje dolaskom Josipa Rabate na mjesto namjesnika grada Senja, u cilju da Mleci i Austrijanci pokore uskoke. Da bi to učinio, Rabata je prvo potkupio biskupa Josipa Antuna da sklopi ugovor s uskocima o slobodnoj plovidbi po Jadranu. Postizanjem uvjeta za mobilizaciju, austro - mletačka vojska kreće na grad Senj te ga osvaja. Nakon okupacije, mnogi senjski junaci su obješeni, a među njima i Martin Posedarić. Da bi ponovno mir i slobodu te osvetili kneza, mala četa odbjeglih junaka koristi odlazak vojske iz grada te pod vodstvom vojvode Danila Barbe vraćaju Senj i ubijaju Rabatu. Donekle sretan završetak upotpunjuje vjenčanje vojvode Đure i Klare Posedarić. Kao zaključak, na kraju knjige napisano je "Čuvaj se senjske ruke!" baš zato da se istakne borbenost i junaštvo Senjana.

6. Fabula djela u sedam elementa

Šenoa je pripovjetku napisao tako što je postepeno nizao radnje na različitim mjestima i na kraju ih povezao u jednu cijelinu. Od mnogo radnji, izvukao sam sljedeće : 1. Dolazak Rabate u Senj, 2. Potajni dogovor o napadu na uskoke, 3. Pohod austro - mletačke vojske na Senj, 4. Okupacija grada i smaknuće Martina Posedarića, 5. Dogovor odbjeglih junaka, 6. Smaknuće Josipa Rabate, 7. Vjenčanje Đure i Klare.

7. Stil Augusta Šenoe

Ovo djelo je Šenoa pisao jednostavnim i živim stilom. Da bi što bolje dočarao fabulu, bira određene riječi i koristi talijanizme. Od izražajnih sredstva najviše prevladavaju poredbe i metafore u cilju da stvori što bolje slike. Meni se osobno dopada njegov stil zbog zanimljivog rječnika.

lektire11 @ 22:00 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare


1.
Prosenjak,B. DIVLJI KONJ


2. Hitrec,H. SMOGOVCI



3. Nazor,V. PRIPOVJETKE



4. Šenoa,A. ČUVAJ SE SENJSKE RUKE



5. IZBOR POEZIJE I PROZE O DOMOVINSKOM RATU



6. Pongrašić, Z. GUMI-GUMI



7.
Primorac,B MATURALAC


8.
Šimunović,D.DUGA


9.
Zlatar,P. OTKLJUČANI GLOBUS



10.
Todorovski,Z. PROZOR ZELENOG BLJESKA ili MIRAKUL OD MORA


11.Novak,V.  IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA,



12.
Kalauz, B. ČUJ,PIGI ZALJUBILA SAM SE


13.
Klepac,J. MIRIS KNJIGE


14.
Jan,B. POTRAŽI ME ISPOD KLUPE


15.
Defoe,D. ROBINSON CRUSOE


16. Jelačić Bužimski,D. SPORTSKI ŽIVOT LETEĆEG MARTINA



17.
Pavličić,P. DOBRI DUH ZAGREBA


18.
Majer,V. DNEVNIK MALOG PERICE


19. Dickens,Ch OLIVER TWIST



20. Pavličić,P. DOBRI DUH ZAGREBA



21.
Townsend,S. TAJNI DNEVNIK ADRIANA MOLEA ili NOVI JADI ADRIANA MOLEA


22. O Dell,S. OTOK PLAVIH DUPINA ili CARU CAREVO



23. Schwab,G. NAJLJEPŠE PRIČE KLASIČNE STARINE



24. Iveljić,N. ŽELIŠ LI VIDJETI BIJELE LABUDOVE



25. Ellis,D. DJEVOJČICA IZ AFGANISTANA



26. Mihoković-Kumrić,N. LASTIN REP


lektire11 @ 21:57 |Komentiraj | Komentari: 22 | Prikaži komentare
četvrtak, svibanj 22, 2008
Waitapu

Joža Horvat

1. O piscu

Joža Horvat, za razliku od drugih hrvatskih hnjiževnika, ističe se svojom neizmjernom i doživotnoj ljubavi i vezanošću uz more. Već u ranim godinama života stvorio je čitav niz ciklusa dramskih i proznih djela od kojih su se romani Sedmi be i Maček pod šljemon dan danas simboli vrsnih djela hrvatske književnosti. Usavršivši svoje jedriličarsko znanje, krenuo je u putovanje širih razmjera. Prvo takvo bilo je ono oko svijeta na brodu Besa. Nakon povratka izdao je istoimeni roman, koji je bio pisan u obliku brodskog dnevnika. U njemu su sadržani zapisi o dalekim morima, ljudima i lukama. No svi ti krasni doživljaji na moru zahtjevali su danak. Cijena je plaćena smrću njegovog sina Marka. Vratio se u Zagreb, gdje je pod utjecajem svojih "Besanih" dana napisao još dva romana. Prvi je "Operacija stonoga" koji je bio posvećen moru, a drugi je Waitapu, roman o crti (granici) koju čovjek samome sebi postavlja u cilju da je prijeđe za napredak čovječanstva. Posvetio je sinu i svima sličnima.

2. Kritički prikaz djela (tema, likovi, kratki sadržaj, stil pisanja, osnovnu misao i osobni sud)

U djelu Waitapu Jože Horvata prikazuje se dječak Iteo, koji sanja o prelaženju Waitapua, granice između naravnog i nadnaravnog postavljenu od bogova. Taj dječak na svome putu prema ostvarenju cilja nailazi na razne osobe i doživljava mnoge događaje. Veliku prepreku na njegovom putu činio je vrač Tefoto i njegov pomoćnik, Poluguz, ali i poglavica Ataito. Oni su raznim lažima i prevarama pokušali iz dječakove glave izbiti svaku misao o prelaženju crte. Na Iteovu sreću kraj sebe je uvijek imao Paranu, moćnog boga oceana prerušenog u starca. To nam pokazuje kako uz sebe uvijek moramo imati nekog tko će nam pomagati u našim naumima, nekoga tko će nas dizati kada padnemo, ali i s nama dijeliti sreću i tugu. Uz Paranu, Iteu je pomagao i lovac Sahi. Iako je prevrtljiva baka Orohiva bila navijač vrača, sve loše što je radila nije bilo radi želje da sputava unuka, već zabrinutosti da ga ne izgubi zbog istog razloga zbog kojeg je izgubila svu svoju djecu i unučad - Waitapua. Dječak Iteo unatoč svemu ostvaruje svoju želju te cijelu vječnost gleda onu stranu Waitapua uz društvo Paranove predivne kćeri Hine. Uz dobru fabulu, ovu knjigu krasi i iznman stil pisanja. Detaljnost i zanimljivost najbolje su dvije osobine koje krase ovo djelo. Ljepoti pridonose i pregršt izražajnih sredstva i pjesničkih slika. Ovo djelo me se veoma svidjelo radi skrivene poruke u njemu - da su granice tu da bi ih se prelazilo za dobro svih ljudi. U toj namjeri nas ne bi nitko smio sputavati.

lektire11 @ 21:21 |Komentiraj | Komentari: 14 | Prikaži komentare

Mark Twain

 

Kraljević i prosjak

 

 

 

Bilješka o piscu: MARK TWAIN

Američki književnik Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne Clemens, rođen je 30. studenoga 1835. Neko je vrijeme bio brodar na Mississipiju, kopač zlata, a bavio se i novinarstvom. Godine 1853. odlazi na istok, u potrazi za poslom, i radi u tiskarama u New Yorku, Philadelphiji, Washingtonu, St. Louisu. Umro je 21. travnja 1910. godine. Poznata su mu djela: Pustolovine Toma Sawyera, Život na Mississipiju, Pustolovine Huckleberryja Finna, Ukradeni bijeli slon, Tajanstveni stranac, Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura.

Tema: društvene prilike u srednjovjekovnoj  Engleskoj

Vrsta djela: pustolovni roman

O djelu: Čini li odijelo čovjeka? Mnogi će doista reagirati samo na to; zadivit će ih nečija odora, kao simbol položaja i moći. S druge strane, nekomu čije ruho nije tako sjajno, koji je siromašna podrijetla, izrugivat će se i ponižavati ga. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. Kad je kraljević Edward odjenuo Tomovu odjeću, nitko mu više nije vjerovao tko je uistinu, svi su mu se rugali. Istodobno, Tom je bio na dvoru, preodjeven u kraljevića, okružen gospodom. No svaki put kad  bi ga nešto pitali, djelovao je zbunjeno, svi su mislili da je lud. Tek na kraju priče ljudi shvaćaju da kraljevića ne čini samo odjeća, već i njegovo dostojanstvo i pravo na to da bude kraljević, ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te da ga, ako je živio časno, valja jednako tako poštivati.

Vrijeme radnje: polovica šesnaestog stoljeća

Mjesto radnje: London, Engleska

Likovi: Tom

         Edward

         kralj

         pustinjak

         Tomovi otac i majka

 

Opis glavnih likova:

 

TOM – Rodio se u siromašnoj četvrti: “U starome gradu Londonu rodio se u siromašnoj obitelji, po imenu Canty,  jedan dječak kome se roditelji nisu razveselili.”

 

Prisiljavali su ga da prosjači, ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo; najradije bi slušao priče: ”On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da održi goli život, jer su zakoni protiv prosjačenja bili strogi, a kazne teške; zato je dobar dio vremena provodio slušajući zanosne priče i bajke dobrog oca Andrewa o divovima i vilama, patuljcima i duhovima, o začaranim zamkovima i sjajnim kraljevima i prinčevima.“

 

Tom i kraljević Edward odlučiše zamijeniti uloge, no situacija ubrzo postaje vrlo ozbiljna. Na dvoru je mladi Canty viđao raskoš i sjajne odore, ali sve je češće čeznuo za domom: “Idućeg dana pristigoše strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom; a Tom ih primi sjedeći na prijestolju uzvišeno i dostojanstveno. Sjajan mu je prizor isprva godio oku, ali je primanje bilo beskrajno i zamorno baš kao i većina govora, tako da se početni užitak malo-pomalo pretvorio u zanovijet i čežnju za domom.”

 

Mladi Canty je nesretan u dvorcu, ne snalazi se najbolje, osjeća da je zatočen: “Tom je stalno bio tužan i rastresen i nikako se tog osjećaja nije mogao otresti. Jutarnje dužnosti vezale su mu ruke i zamarale ga. Opet je osjetio kako ga svom težinom pritiskuje njegovo zatočeništvo.”

 

Pritišće ga i sram; dok je veselim osmijehom pratio povorku, odjednom je ugledao majku: “Obrazi lažnoga kralja gorjeli su od uzbuđenja, oči su mu sijale, sav se topio u ludoj sreći. U tom trenutku, baš kada je podigao ruku da baci novu pregršt zlatnika, primijeti kako ga jedno blijedo, iznenađeno lice s očima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile. Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podiže ruku do očiju okrenuvši dlan na vanjsku stranu – bio je to mahinalni pokret, za koji nije više znao kada ga je stekao, ali koji je iz navike ponavljao. Ne prođe ni trenutak, a ona se probi kroz gomilu, prođe uz stražara i stade kraj njega. Zagrlila je njegovu nogu, obasula je poljupcima uzvikujući: “O, milo moje dijete!” i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti i ljubavi. U istom trenutku jedan je časnik kraljeve garde ščepa, te je svojom snažnom rukom tako baci da se otkotrljala do mjesta s kojeg je došla. I dok se taj ružni prizor odigravao, s Tomovih se usana  spustiše ove riječi: ‘Ženo, ja vas ne poznajem!’, ali ga do srca zaboli što su se ovako prema njoj ponašali.”

 

U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv: ”- Pogriješio sam, priznajem. Nemoj me izdati, pokloni mi velikodušno ovu milost, a ja više nikad neću ni misliti ni govoriti o ovoj stvari. Postupi blago sa mnom, gospodine, inače sam propao. – Zadovoljan sam, milorde. Zato ne vrijeđaj ponovno, ovdje ili pred drugima, pa će biti kao da nisi ništa rekao.”

 

EDWARD – Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila: “Istoga dana u bogatoj obitelji, po imenu Tudor, rodilo se jedno drugo dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili. I ne samo roditelji već i cijela Engleska. Engleska je toliko čeznula za njim, toliko mu se nadala i toliko molila Boga za njega, da se sada, kada je stvarno došao, puk skoro izbezumio od radosti.”

 

Bio je vrlo dotjeran i lijep, a Tom mu se silno razveselio: “Jadni mali Tom, sav u dronjcima, približio se i provlačio lagano i stidljivo kraj stražara, dok mu je srce lupalo, a nada sve rasla, kad odjednom kroz zlatne šipke ugleda prizor zbog koga umalo što ne vrisnu od radosti. S one strane se nalazio jedan mio dječak, lica mrkog i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vježbi na čistom zraku, čije se odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita; o bedru je nosio mali mač ukrašen dragim kamenjem, na nogama fine čizmice s crvenom petom; na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera pričvršćena velikim dragim blistavim kamenom.”

 

Mrzio je zlostavljanje djece: “ – Da li te zlostavlja? – Dogodi se ponekad, kad zaspi ili kad se napije, da joj se ruka odmara, ali kad se istrijezni, ona sve nadoknadi time što me dobro istuče. - Mali princ pogleda bijesno i povika: “Kako istuče? – O, pa da, molit ću, gospodaru. Istuče! A ti si tako nježan i mali. - Slušaj, prije nego se smrkne ona će biti na putu za Toranj. Kralj, moj otac ...”

 

Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sačuvao svoju plemenitost i dobrotu, ali i pravednost: “– Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj!  - Ali novi kralj, pravi kralj, reče:  - To nipošto! Bez njega ne bih bio povratio krunu, zato neka nitko ne digne ruku na njega. A što se tebe tiče, dobri moj ujače, lorde-namjesniče, ti se ne ponašaš zahvalno prema tom jadnom dečku, jer čujem da te je načinio vojvodom (namjesnik pocrveni), a nije bio ni kralj; prema tome, što sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra ćeš preko njega moliti mene za njezinu potvrdu, inače ćeš ostati običan grof a ne vojvoda!”

- “Zapamtite svi vi, dame, lordovi i gospodo, da je ovaj čovjek moj vjerni i voljeni sluga, Miles Handon, koji nije prezao ni od čega da svojim valjanim mačem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne smrti; zato je naša volja bila da ga imenujemo vitezom.”

 

PUSTINJAK – Bijaše to siromašno odjeven čovjek, pomalo čudne naravi i ponašanja:

“Bio je to stasit i koščat čovjek, duge i kao snijeg bijele kose i brade, odjeven u dugu haljinu od ovčje kože koja mu se spuštala do peta; predstavljao se kao arhanđeo i bio je zle naravi.”

 

Opis kraljevske dvorane za gozbe: ”To je jedna golema prostorija, s pozlaćenim stupovima i kolonadama, i zidovima i stropovima u slikama. Na ulazu stoje visoki gardisti, nepomični kao kipovi, odjeveni u bogata i slikovita odijela, držeći helebarde u rukama. Na visokoj galeriji koja se pruža svuda oko dvorane nalaze se svirači, gusta gomila građana oba spola, sjajno odjevenih. U sredini odaje, na povišenom podiju, Tomov  je stol.

 

 

Vlastiti dojmovi: Mislim da je knjiga vrlo uspješno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije zbog nesvakidašnje situacije - na isti se dan, u dvije posve različite sredine, rađaju dvojica dječaka koje poslije poveže neobičan splet okolnosti. Želja da nakratko zamijene uloge kraljevića i prosjaka, u početku bezazlena dječačka šala, postaje vrlo ozbiljna. Pripovijest je iznimno poučna, ostavljajući nas još dugo u mislima o najrazličitijim stranama ljudske naravi. Također mi se sviđa i što ima blagog humora koji još više pridonosi priči, čini je zanimljivijom.

lektire11 @ 17:19 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
Roman Mali lord Fauntleroy englesko-američke spisateljice Frances Hodgson Burnett (1849-1924) priča je o američkom dječaku Cedricu koji nakon smrti oca Engleza iznenadno postaje nasljednik plemićke titule i imanja u Engleskoj, te u pratnji svoje majke Amerikanke odlazi u Englesku k zločestom, mrzovoljnom t sebičnom djedu, starom engleskom grofu. Kroz niz dogodovština i neočekivanih obrata u romanu pratimo kako će plemenito, hrabro, nevino i dobro srce malog lorda preobratiti okrutno srce staroga grofa i donijeti dobro mnogim stanovnicima grofovije.
Roman je prvotno počeo izlaziti u nastavcima u časopisu St. Nicholas 1865. godine. Postigao je golem uspjeh i već iduće godine bio objavljen u knjižnom obliku. Ubrzo je objavljen i u Engleskoj i drugim zemljama Europe, te je do danas preveden na dvadesetak jezika i objavljen u nekoliko milijuna primjeraka diljem svijeta. Uslijedile su i brojne kazališne i filmske prerade.
Likom maloga lorda te svojom temom i idejom roman je svojevrsna poveznica, most između dviju dotada uglavnom sukobljenih kultura - mlade, demokratske, građanske i slobodoumne Amerike i stare, klasne, anstokratske, konzervativne Engleske. Frances Hodgson Burnett nastojala je naglasiti ono najbolje od tih dviju kultura i tako povezati svoje dvije ljubavi - rodnu domovinu Englesku i naknadno pronađenu domovinu Ameriku. Te su ideje prepoznali i američki i engleski političan te su često u svojim govorima ovaj roman navodili kao primjer koji bi trebao poslužiti boljem razumijevanju tih dviju zemalja.
Uz lik malog lorda FauntleroYa veže se i poseban fenomen kulture odijevanja u Americi kraja 19. i početka 20. stoljeća, poznat pod nazivom Fauntleroyeva moda. Naime, način odijevanja maloga lorda postao je toliko popularan da su američke majke gotovo pet desetljeća na prijelazu tih dvaju stoljeća svoje sinove oblačile poput maloga lorda (crno ili tamnoplavo baršunasto odijelce i košulja s čipkastim ovratnikom), te im puštale kose i pravile uvojke. Lik maloga lorda bio je toliko popularan da se čak koristio i u propagandne svrhe, a prodavane su i lutke njemu nalik i drugi proizvodi s njegovim likom. Mnogi su tadašnji dječaci željeli biti baš poput njega.
lektire11 @ 17:13 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Putovanje u Lilliput  



Bilješka o piscu: Jonathan Swift, jedan od najvećih i najpoznatijih satičara svijeta, rodio se godine 1667. u Dublinu, glavnom gradu Irske, od siromašnih engleskih roditelja. Kada je napisao satiru “A tale of a Tub”(Priča o buretu), koja je govorila protiv svećenstva nigdje ga nisu htjeli primiti za biskupa. Bio je vrlo omiljen u engleskom društvu i svatko tko je bio pismen čitao je njegova djela. Umro je 1745. god.



Vrsta djela: Putopisni pustolovni roman



Vrijeme radnje: Krajem XVII. st. (1699/1700. god. )



Mjesto radnje: Liliput i Blefuscu



Tema: Odnos čovjeka i patuljka



Opisi: Nasukavanje u Lilliput – Dne 5. studenog, kad u onim krajevima počinje ljeto, u gustoj magli opazi kormilar hrid na pedeset sežanja od broda; ali je vjetar bio tako jak da nas je natjerao ravno na nju, i brod nam se razbije. Nas šestorica spustimo čamac i uspijemo nekako da se otisnemo od broda i od hridine.



          Krajolik kod starog hrama – Kraj oko mene učinio mi se samim vrtom, a ograđene njive, ponajviše po četrdeset četvornih stopa, nalikuju na same cvjetne lijehe. Te su njive izmiješane sa šumama od pol stanga, a najviše je drveće, koliko sam mogao rasuditi, visoko sedam stopa.



           jedna njihova igra – Ima još jedna zabava, koja se prikazuje jedino pred carem i caricom i ministrom predsjednikom, u osobitim zgodama. Car polaže na stol tri tanka svilena konca, duga šest palaca; jedan je modar, drugi crven, treći zelen. Ti se konci određuju za nagrade onima koje car izvoli odlikovati osobitim znakom svoje milost. Ceremonija se izvršava u svečanoj dvorani njegova veličanstva, gdje se kandidati moraju podvrći ispitu o svojoj vještini, koja je posve drugačija nego pređašnja, i takva da ni izdaleka sličnu nisam vidio ni u kojoj drugoj zemlji u novom ili starom svijetu.



           grad Mildendo – Tavanski prozori i kućna sljemena bijahu tako načičkani gledaocima te sam mislio da još nikad nisam vidio napučenije mjesto. Grad je prava četvorina, jer svaka je strana zida duga pet stotina stopa. Dvije velike ceste što unakrst presijacaju grad i dijele ga na četiri četvrtine, široke su pet stopa. Uličice i prolazi, u koje nisam mogao ulaziti, nego sam ih samo razgledao kako sam prolazio, široki su dvanaest do osamnaest palaca. U gradu se može smjestiti pet stotina tisuća duša; kuće imaju od tri do pet katova; tržišta i dućani obilno su opskrbljeni.



           careva palača – Vanjsko je dvorište četvorina od četrdeset stopa te obuhvaća dva druga dvorišta: u unutarnjem su dvorištu kraljevske odaje, koje sam jako želio da vidim, ali sam razabrao da je to vanredno teško; jer velike kapije iz jedne četvorine u drugu samo su osamnaest palaca visoke i sedam palaca šitroke. No zgrade u vanjskom dvorištu u najmanju su ruku pet stopa visoke, pa ih ne bih mogao prekoračiti a da ih silno ne oštetim, premda su zidovi čvrsto građeni od klesana kamena četiri palaca debeli.



Karakterizacija: Gulliver – Gulliver dolazi iz jedne obitelji koja se nastanila u Londonu. Bio je treći od pet sinova. Sa četrnaest godina išao je Cambridge, u Emanuel College. Izučavao je navigaciju, matematiku i druge znanosti koje su mu poslije trebale. Sreća ga je služila i u najgorim slučajeviman kao kada se spašavao nakon što je brod lupio o hridinu i razbio se, a on je rekao:“Što se zbilo s mojim drugovima u čamcu, ne znam kazati; ali sudim da su svi zaglavili. Ja sam pak plivao nasreću, a vjetar i struja gonili me naprijed. ” Spasio se, ali su ga zarobili patuljci Liliputanci. Dali su mu jesti i piti, a on je obećao da im neće ništa učiniti. “Priznaje, često ga je snalazila napast, dok su mu gore – dolje hodali po tijelu, da zgrabi prvu čterdesetoricu i tresne s njima o pod... ”, ali ga je pekla savjest jer je vrlo pošten i drži obećanja. Liliputanci su dobro postupali s njim i dali mu slobodu. Postavili su mu uvjete za slobodu, a  on ih je “potpisao sve s velikim veseljem. ” Pošto je vrlo volio čitati i učiti, a dobro je pamtio brzo je naučio Liliputanski. Njegovu dosjetljivost pokazao je kad je uspio ugasiti požar – mokraćom. Vedra su bila premala da bi Liliputanci uspjeli ugasiti požar, a Gulliver se jednostavno – pomokrio. Njegova dobrota i poštenje nije dobro prošlo jer je kraljeva pohlepa rasla te je htio više. Pomagao je Liliputancima u ratovanju s Blefuščanima (ukrao im ratne brodove), a kralj je htio potpunu pobjedu na što Gulliver nije pristao jer je pravedan i ne želi se mješati u političke probleme dvaju država. Nakon osuđenja saznajemo da se čak i u njemu može pojaviti strah od malih ljudi, pa bježi u Blefuscu od kuda se vraća doma.



O djelu: Djelo je vrlo zanimljivo, ali ima po mojem zvani “Kraljević i prosjak kompleks” – previše opisa. Da se pisac usredotočio na događaj djelo bi bilo zanimljivije. Isto tako želio bih reči da je u djelu mjestimice problem kao i u “Robinsonu Crusoeu” odnosno pisac spominje neke stvari pa kaže da će o njima poslije govoriti i to dovodi u zbrku. Djelo mi se vrlo svidjelo.



Osnovna misao: Dobro se uvijek ne vraća dobrim



Problemska pitanja: 1. )Sažeto ispričaj zbivanja.



                              2. )Plan uzbudljivih pustolovnih događaja u Liliputu.



                              3. )Stvarni i nestvarni događaji.



                              4. )Slikoviti ili uzbudljivi prizori





1. ) Čovjek po imenu Guliver brodskom nesrećom dolazi u Liliput, zemlju patuljaka. Tamo ga zarobljavaju i odvode u njihov grad. On uči njihov jezik i Liliputanci spremaju ugovor s pravilima kojih se Gulliver mora pridržavati. Oslobađaju ga. Spašava ih od mnogih opasnosti. Odvodi brodove protivničkog naroda, spašava Liliputance od požara i pomaže u mnogim stvarima. Oni to njemu uzvraćaju tako da mu žele iskopati oči. On bježi u Blefuscu i tamo napravi brod i vrati se doma.



2. )1. Liliputanci zarobljavaju Gullivera



    2. Sklapaju dogovor s njim



    3. Oslobađaju ga



    4. Otima narodu koji su u ratu s Liliputancima brodove



    5. Spašava ih od požara



    6. Urote se protiv njega



    7. Bježi u Blefuscu



    8. Odlazi doma



3. )





Stvarni događaji i pojave



Nestvarni događaji i pojave



Požar



Liliputanci



Brodolom



Blefuščanci



Rat



Lik pravde





 



 



 

lektire11 @ 14:23 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare

Zagrebačka priča

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
Zagrebačka priča je roman zagrebačke književnice Blanke Dovjak–Matković koji je objavljen 1987. godine u kojem je opisala autentičnu zagrebačku atmosferu.

Roman je zapravo svjedočanstvo o zagrebačkom životu između dva rata. Osim što je prikazala preobražaj gradskog života uzrokovan krizom, autorica je dala i portrete malih ljudi – radnika, služavki, obrtnika, poduzetnika, seljaka, sirotinje predgrađa i malograđana, od kojih neki propadaju, a drugi se uzdižu. Ovo je priča o jednom djetinjstvu punom životne dramatike, ali i tragike. U centru priče, odnosno glavna kazivačica priče je djevojčica Kečkica.

Roman je podijeljen u dva dijela. Prvi dio sadrži poglavlja naslova: Milka, Mamica, Tatek, Pradjed, Kuća iz snova, Učiteljica, Persida i Nikada više; a drugi dio romana nosi naslov Kriza.



Prvi dio romana [uredi]

Prvi dio romana opisuje sretno razdoblje u Kečkičinu djetinjstvu. Okružena ljubavlju, živi u materijalnom bogatstvu, a vrata njihove kuće svima su otvorena. Majka obilno prikazuje svoju veselost, rasipnost i plemenitost. Pomalo djetinjastim postupcima, prohtjevima i ponašanjem, snažno odskače od svoje izrazito pragmatične obitelji. Ostaje neshvaćena od svih članova obitelji, počevši od vrlo patrijarhalnog i krutog pradjeda do “ljubeće grandme” iz Amerike.

Majčina smrt se poklopila s prekretnicom u društvenom životu. Čini se da se ta nježna žena morala povući iz ovog svijeta, pred nadolazećim grubim vremenom, jer nije bila sklona kompromisima radi golog preživljavanja, bez slatkih dodataka životu, kao što su umjetnost, ljepota, zabava, sjaj i raskoš.

Majčinom smrću sve što je nekad bilo važno postaje beznačajno, suvišno. Otac postaje bespomoćan, bezvoljan. Mučna stvarnost zatrla je njegovu boemsku galantnost iz prve faze i navela ga na put sebičnosti, neuravnoteženosti, pijanstva, ćudljivosti i neobična ponašanja. U dobra je vremena otac, građevinski poduzetnik, sagradio vilu u Šestinskom dolu. Ta građevina je simbol vrhunca obiteljske moći. Izgubivši tu kuću, obitelj potpuno gubi identitet, raspada se.



Stilu pisanja [uredi]

Autorica se služi tehnikom naivnog pripovijedanja, postavivši dijete kao registrator događaja. Karakteri likova izražavaju se njihovim postupcima i dijalozima, a prisutna je i crno-bijela karakterizacija likova : Vesela, Fijačko i Dudić, te njihov nehuman, sebičan svijet, suprotstavljeni su beskrajnoj nesebičnosti i požrtvovnosti Kečkičine majke i priproste Zagorke Milke. Usprkos nizanju tragičnih događaja, djelo nije potpuno pesimistično, dapače, roman završava nadom i željom Kečkice da što prije ponovno počne živjeti s bratom. U ovom romanu nema uljepšavanja, idealiziranja i pedagogiziranja, karakterističnog za našu dječju stariju književnost, pa ni one nategnute vedrine obvezatne za dječji roman. Upravo obrnuto. Po Blanki Dovjak–Matković, život nije samo hod po zamišljenoj cvjetnoj livadi, nego nosi i svoje tamne mrlje, ima naličje, koje ne treba od djece skrivati.

U romanu nema dugačkih opisa pejzaža (u stilu starije književne škole), ali autorica vrlo subjektivno, u svega nekoliko rečenica, ocrtava Sveti Duh, Kuniščak, Šestinski Dol i druge zagrebačke gradske i prigradske ambijente. Stvaranju izrazito zagrebačke atmosfere pridonose i dijalozi na zagorskoj, ali i specifično zagrebačkoj kajkavštini, koji ukazuju na autoričin istančan osjećaj za kajkavsku riječ.



Autoričin komentar [uredi]

Sama je autorica o ovom romanu rekla :

- “Pišući ‘Zagrebačku priču’ oživjela sam vrijeme u kojem su se mogli dogoditi takvi događaji. Izgradila sam osebujne likove i pojedinosti koji s istinom moje obitelji imaju ponešto zajedničkoga. Nije mi bilo stalo do fotografiranja istine, već do zanimljive knjige koja će zaokupiti pažnju čitatelja. Osobama i događajima dodana je aroma moga djetinjstva, pa čitatelji doživljavaju glavne i sporedne likove kao stvarne. U ‘Zagrebačkoj priči’ ispreplela sam priče pojedinačnih sudbina. Pokušala sam uvjeriti čitatelje da se upravo tako zbilo kako je napisano. Gradeći, uživala sam u svojoj radnoj slobodi, dajući osobama životnost. Netko će tražiti u toj priči sličnost s mojom sudbinom, zato što je roman pisan u prvom licu. U stvaralačkom činu dozvolila sam si slobodu izmišljanja detalja.”

lektire11 @ 13:22 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
srijeda, svibanj 21, 2008

Veli Jože

 

Ime pisca: Vladimir Nazor

Tema: doživljaji diva Velog Jože

Osnovna misao: pohlepa nam može biti samo na štetu, a ne na korist

Likovi: Veli Jože, Ilija, Libert, Jurić, ovčar Ivan, Civetta itd.

Sadržaj:

U gradu Montovnu živo je jedan kmet koji je bio velik kao div. Bio je veoma snažan, ali je služio i pokoravao se gospodi, a pomogao je i radnicima. Orao je po polju, vukao najveće terete, tj. radio je najteže poslove. Taj div zvao se Jože. Jože je zanosno obavljao svoje dužnosti dok nije došao providur i odveo ga brodom u Mletke. Na moru ih je uvatila bura i lađa se potopila, ali Jože se spasio. U toj lađi bio je zatvoren Galeat Ilia. On je bio div sa puno ruku, ali bez nogu. Također je bio i rob. Prije smrti rekao je Joži da ne dopusti nikom da mu gospodari, nego da bude slobodan čovjek. Pošto je Joži bilo jako žao Ilije, odlućio je poslušati savijet. Nakon nekoliko dana Jože i kmetovi su pobjegli od svojih gospodara na neko brdo. Tamo su jako lijepo živjeli. Jednom prilikom dok su kopali iskopali su gomilu zlata. Njihovi su im gospodari došli pomagat za zlatnike. Gospodari su radili svakojake poslove za svoje bivše sluge, a kući su se vraćali bogati. Došlo je vrijeme dijeljenja posjeda. Zbog svoje pohlepe, divovi su se posvađali. Jože je bio najžalosniji, jer nije dobio sve ono što je zaslužio. Osvetio se ostalim divovima tako što je spalio kolibu žita. Divovi su bili ljuti pa su progonili Jožu. Joža je našao svoj zaklon kod Civette. Civetta je postao vođa kmetova pa je on razdijelio posjede. Joži je dao najbolju zemlju. Joža je ubio dva diva. Divovi su bili žalosni i nisu znali šta da rade. Pitali su Civettu za savjet. On im je rekao da ih je to Bog kaznio što su bili nepravedni prema Joži. I Jože se vraćao svojim Montovljanima, ali prije ulaska u grad sjetio se Ilijinih riječi pa je odlučio da više ne bude kmet nego slobodan čovjek. Napustio je Civettu i Mautovena i više se nikad nije vratio.

lektire11 @ 19:21 |Komentiraj | Komentari: 6 | Prikaži komentare

Naziv djela: "Sretni kraljević"

 

Pisac: Oscar Wilde rođen je 1854. godine u Dublinu, a školovanje je završio u Oxfordu. Bio je glavni predstavnik engleskog larpurlartizma ( umjetnost radi umjetnosti ). Najpoznatija su mu djela: algorične bajke "Sretni kraljević" i "Mladi kralj", roman "Slika Doriana Graya" i drame "Saloma" ( na francuskom jeziku ) i "Idealan suprug". U najranijem razdoblju života pisao je poeziju, kojoj se vraća pred kraj života.  Po izlazu iz zatvora napisao je "Baladu o tamnici u Readingu" , uz "Sliku Doriana Graya" , njegovo najbolje djelo. Umro je u Parizu 1900. godine od upale mozga.

 

Vrijeme radnje: Jesen i prijelaz iz jeseni u zimu.

 

Mjesto radnje: Grad

 

Likovi: Sretni kraljević je kip koji stoji na visokom stupu. Svi mu se dive i uživaju u njegovoj ljepoti. No kraljević je vrlo nesretan. Za života kraljević je bio gotovo potpuno odvojen od svijeta izvan dvora i cijeli je život proživio u sreći i blagostanju. Nakon smrti njegov su kip postavili tako da kraljević sada može vidjeti svu bijedu i siromaštvo grada. Kraljević nije bez osječaja za druge i želi vidjeti patnju i siromaštvo građana. Njegova najsnažnija osobina je požrtvovnost i ljubav prema prijateljima.

Lastavić je mala ptica koja je upoznavši kraljevića odlučila ostati uz njega i činiti dobra djela.

Krase ga požrtvovnost, ljubav i odanost prijatelju, te izuzetna hrabrost i odlučnost u pomaganju siromašnima i uz najveću žrtvu.

 

Tema: Bajka priča o ljubavi, požrtvovnosti i osječajnosti prema ljudskoj bijedi i siromaštvu, kao i o bezobzirnosti ljudi prema drugima i njihovim patnjama.

 

Pouka: Treba biti obziran prema drugima, primječivati tuđu nesreću i pomagati ljudima čineći dobra djela.

 

Kratak sadržaj: Na visokom stupu u gradu stajao je kip Sretnog kraljevića. Tijelo mu je bilo prekriveno listićima suhog zlata, a oči su mu bila dva plava safira, a na dršci njegova mača stajao je veliki crveni rubin. Svi su mu se divili. Mali lastavić doletje jedne noći do grada i odluči se odmoriti od naporna leta između nogu kraljevića. Kraljević ispriča lastaviću svoju životnu priču, priču o sreći i obilju, ali i svoju tugu otkako je kao kip spoznao svu bijedu i siromaštvo građana.

Kraljević zamoli lastavića da mu pomogne u njegovoj nakani da pomogne siromašne. Iako je bilo

već prilično hladno lastavić odluči ostati i pomoći. Najprije je skinuo rubin sa mača, a potom jedan pa drugi safir i kraljević je oslijepio. Kraljević za to nije mario. Bio je sretan što je pomogao onima kojima je pomoć bila najpotrebnija. Vidjevši ga tako slijepa lastavić odluči ostati uz kraljevića. Letio je po cijelom gradu i pričao kraljeviću o siromaštvu građana. Tada ga kraljević zamoli da skine sa njega listić po listić zlata i odnese ih sirotinji. Pao je prvi snijeg i lastavić osjeti da će umrijeti. Poljubi kraljevića i pade mrtav. Sutradna gradonačelnik naredi da se kip kraljevića skine sa stupa i pretali u talionici u novi kip. Olovno srce kraljevića nije se rastalilo i baciše ga na smetlište. Palo je tik do mrtvog lastavića, pa Bog reče anđelu da će ptica zauvijek pjevati u njegovom Rajskom vrtu, a kraljević će ga zauvijek slaviti.

 

Rastužilo me kad je lastavić uginuo.

lektire11 @ 19:18 |Komentiraj | Komentari: 1 | Prikaži komentare
utorak, svibanj 20, 2008

A.Šenoa - Povjestice

Bilješke o piscu: AUGUST ŠENOA, pjesnik, pripovjedač, feljtonist, urednik, središnja ličnost hrvatske književnosti 19. stoljeća, rodio se 14. studenog 1838. godine u Zagrebu, a u njemu je 13. prosinca 1881. godine, u 43. godini života, završio kratak, ali plodan život. Nazivali su ga pjesnikom Zagreba jer je u svojim djelima često pisao o svom rodnom gradu. U njegovim djelima vidljiva je ljubav prema domovini i svom narodu. Rodoljublje i čovječnost dva su osnovna osjećaja kojima je prožet njegov cjelokupni književnički rad.

KAMENI SVATOVI narodna priča
Fabula: ispod Susjedgrada je živio mlinar sa ženom i sinom. Roditelji su željeli da se sin oženi i dovede snahu koja će im pomagati. Sin je rekao majci da je zaljubljen u lijepu, ali siromašnu Janu. Majka je bila protiv vjenčanja, ali joj mlinar nije dozvolio da ga spriječi. Na dan vjenčenja ostala je kod kuće spremajući ručak za goste. Izrekla je kletvu i pretvorila svatove u kamen, a oni su na istom mjestu ostali do danas.

Kompozicija:
Uvod: ispod Susjedgrada je živio mlinar sa ženom i sinom. On su priželjkivali da se sin oženi.
Zaplet: sin je rekao majci da je zaljubljen u Janu. Majka je bila protiv vjenčanja, ali ga nije mogla spriječiti.
Vrhunac: na dan vjenčanja majka je izrekla kletvu kojom je svatove pretvorila u kamen.
Rasplet: svi svatovi su se okamenili na mjestu.
Završetak: na tom mjestu stoje i danas.

Mjesto radnje: ispod Susjedgrada
citat: “Pod vrletnim Susjedgradom živio vam starac mlinar.”

Vrijeme radnje: prije mnogo godina
citat: “Projurilo mnogo ljeta preko lijepog Božjeg svijeta”

Tema: vjenčanje bogatog mladića i siromašne djevojke protiv majčine volje.

Ideja: Čovjek treba živjeti život kako sam odluči. Drugi ne mogu donositi odluke o tuđem životu.

Motivi: ljubav, neslaganje, svatovi, kamen, kletva, vjenčanje…

Stih: poluvezan, ali gotovo vezan - rime nema samo u nekoliko stihova.

Strofa: ima deset strofa, prvih nekoliko su kratke (osmerostih), a ostale puno duže.

Rima: ima svih vrsta rime - parne, unakrsne i obgrljene.

Karakterizacija glavnog lika: MAJKA (MLINARICA) - mlinarica je stara žena, vrijedna, ali želi da se sin oženi. Kad se on zaljubi u siromašnu djevojku, postaje jako gnjevna, ljuta, bijesna. Pod utjecajem toga, baca kletvu na svatove. Nakon toga ljudi govore da je luda.

Sporedni likovi: sin, Jana, mlinar, svatovi…

Jezik i stil: pjesma je napisana na hrvatskom književnom jeziku. Neke su riječi skraćene radi dobivanja jednakog broja slogova u stihovima. Ima metafore, usporedbe, epiteta, eufenizama, ironije…


lektire11 @ 17:44 |Komentiraj | Komentari: 4 | Prikaži komentare

Pavao Pavličić

 

Trojica u Trnju

 

TEMA:potraga za nestalim prijateljem

MISAO:pravi prijatelji će pomoću u svakoj nevolji

MJESTO RADNJE:Trnje i Dugave

VRIJEME RADNJE:lijeto

GLAVNI LIKOVI:Braco, Tut i Hrvoje

SPOREDNI LIKOVI:Biba, brkati, dedek Solarić, Cvik, sestra Fanika,                       

dr. Peterilić, Valent…

 

KOMPOZICIJA DJELA:

-zabava Brace, Tuta i Hrvoje za vrijema ljetnih praznika

-Hrvoje ode u Trnje nahraniti bakinog psa i nestane

-roditelji očajnički traže Hrvoja

-Braco i Hrvoje odlaze u potragu

-u potrazi otkrivaju što je razlog Hrvojevom nestanku tj. saznaju o

pljačci koju je Hrvoje vidio

-Braco i Tut u staroj baraci nalaze novac od pljačke i tad se pojavi Hrvoje

-njih troje zarobe pljačkaši

-policija oslobađa dječake

-dječaci postaju junaci

 

KRATAK SADRŽAJ:

Tri prijatelja Tut, Braco i Hrvoje ljetne praznike provode u igri kod stare radničke barake. Jednog dana Hrvoje odlazi u Trnje nahraniti babkina  psa i netragom

nestane. Hrvojec otac, Braco i Tut odu u potragu za Hrvojem, ali bez uspjeha. Braco i Tut respavali su u Hrvojevoj sobi, ako se on vrati. Ujutro je došao policajac koji ih je

ispitivao. Saznali su da je Hrvoje nestao u isto vrijeme kad se dogodila pljačka.

Njih dvoje otišli su u Trnje da istraže Hrvojev nestanak. Saznali su da je otišao sa dedekom Solarićem u bolnicu i onda je nestao. Otišli su u kuću gdje živi dedek Solarić gdje su našli crtež brkatog čovjeka , a straga je bio njihov tajni znak. Poslje toga otišli su u bolnicu gdje je bio dedek Solarić. Mladi doktor rekao je dječacima da im je ostavio poruku da odu u Trnje. Tamo su upoznali djevojčicu Bibu o kojoj je Hrvoje stalno govorio. Na trošnoj ogradi bakinog vrta našli su opet njihov znak. . Tut je nakon trčkanja po dvorištu naša kjuč od kuće. Na tavanu su našli madrac na kojem je Hrvoje spavao. Pomislili su da je Hrvoje vidio pljačku banke i da se sad skriva. Našli su crtež brkatog čovjeka, ali ovaj put bolje nacrtan i tetovažu zmije. Kasnije su vidjeli brkatog i  u “fićeku” su započeli potjeru njim, ali su ga nakon nekog vremena izgubili. Kasnije su se vratili u Dugave. Tamo su svima ispričali svoju priču, ali oni im nisu vjerovali. Braco i Tut otišli su do barke gdje su vidjeli brkatog čovjeka sa crteža. nakon što je on otišao  oni su otišli u policiju i gdje su sve rekli. Vratili su se u baraku i provalili u tajanstvenu prostoriju. Tamo su nasli novac. Ubrzo se pojavio Hrvoje, a onda je došao njihov susjed Cvik, sudionik pljačke. On je čekao brkatog. Kad se brkati pojavio on i Cvik su zavezali dječake. ali ubrzo je došla policija i uhvatili pljačkaše. Hrvoje, Tut i Braco su postali junaci.

 

MJESTO RADNJE: Trnje i Dugave

VRIJEME RADNJE: ljeto

GLAVNI LIKOVI: Braco, Tut i Hrvoje

SPOREDNI LIKOVI: Biba, brkati, dedek Solarić, Cvik, sestra Fanika, doktor Peterilić, Valent, dječakovi roditelji…

lektire11 @ 17:33 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
Božidar Prosenjak
Divlji konj
 
Bilješke o piscu:
BOŽIDAR PROSENJAK rođen je 1948. godine u Koprivnici. Školovao se u Kuzmincu, Koprivnici, Parizu i Zagrebu, gdje je diplomirao romanistiku na filozofskom fakultetu. Radio je u Narodnom sveučilištu u Velikoj Gorici. Petnaest godina je urednik biblioteke "Albatros". Od 1984. godine djeluje kao slobodni umjetnik. Prozne, pjesničke i dramske priloge objavljuje u dnevnom i periodičkom tisku, na radiju i televiziji. Stalni je suradnik časopisa za djecu. Radovi su mu uvršteni u zbornike, antologije, školsku lektiru i školske udžbenike. Neki su mu tekstovi prevedeni na više od dvadeset svjetskih jezika. Autor je dviju knjiga pjesama, a najveći književni uspjeh zabilježio je romanom "Divlji konj" koji je (1989. -1992. ) doživio četiri izdanja i za koji je 1989. godine primio ugledne nagrade "Ivana Brlić-Mažuranić" i "Grigor Vitez". Roman je 1993. godine preveden i objavljen u Makedoniji.
Vrsta književnog djela: dječji roman
 
Fabula:
U stadu je živjelo ždrijebe Divlji konj. Jednog dana je upoznao svog oca. Uskoro su stado napali vukovi, a njegov otac je poginuo. Divlji konj je postao predvodnik stada, ali je otišao na gospodarevo imanje. Tamo je upoznao Neru i u nju se zaljubio, ali ona je uskoro dobila ždrijebe sa Šarcem. Divlji konj se osjećao prevarenim, ali je upoznao Zvijezdu i zaljubio se u nju. Još uvijek nije vjerovao gospodaru pa je pobjegao. Uhvatile su ga konjokradice. Odveli su ga u podzemne rudnike da vuče rude. Sreo je Neru i sve joj oprostio. Jednog dana su konji uspjeli pobjeći iz rudnika, a gospodar je došao po njih i sve ih odveo na imanje gdje je Divljeg konja čekala Zvijezda s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Na imanju su vježbali plesati i osvajali su prva mjesta, a to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je umro.
 
Kompozicija:
Uvod: ždrijebe Divlji konj živi u stadu. Upozanaje svog oca koji uskoro pogine u borbi s vukovima.
 
Zaplet: Divlji konj uskoro postaje predvodnik stada, ali odlazi na gospodarevo imanje. Tamo se zaljubi u Neru, ali ona dobije ždrijebe sa Šarcem. Kasnije se zaljubi u Zvijezdu.
 
Vrhunac: Divlji konj bježi s imanja, konjokradice ga uhvate i on završi u rudniku. Tamo sreće Neru i sve joj oprosti. Uskoro uspije pobjeći.
 
Rasplet: na imanju ga dočeka Nera s njihovim ždrijebetom. On je mislio da je ždrijebe tuđe i priznao je Zvijezdi da je podzemlju bio zaljubljen u Neru. Ona je zbog toga pobjegla. Nakon nekog vremena se ipak vratila. Počeli su vježbati plesati i osvojili su mnoga prva mjesta.
 
Završetak: to su nastavili i njihovi potomci. Divlji konj je doživio duboku starost i, konačno, umro.
 
Mjesta radnje: livade, gospodarevo imanje, pašnjaci
 
citati: "Išli smo od livade do livade. "
"Vratio sam se na Gospodarevo imanje. "
"Odveli su me u podzemlje gdje sam morao vući rude. "
 
Vrijeme radnje: moderno - radnja se može dogoditi u svako doba.
 
Tema: život Divljeg konja i problemi s kojima se susreće u životu
 
Ideja: ne treba uvijek biti nepovjerljiv.
 
Motivi: konj, gospodar, zakon, ljubav. . .
 
Glavni lik:
DIVLJI KONJ
OSOBINE                                  CITATI
blistava dlaka                    "Dlaka mi je blistala. "
zapjenjen                          "Sav zapjenjen,
prašnjav                            prašnjav,
krvav                                krvav. "
u njemu raste snaga           "Istodobno, u meni je rasla snaga. "
mišići su mu čvrsti              "Mišići su mi postali kvrdi kao kamen. "
volja mu je čvrsta               "Volja mi je postala čvrsta kao da je od kamena."
ne juri besciljno svijetom    "Više nisam besciljno jurio svijetom. "
svijet mu dolazi u susret     "Svijet mi je dolazio u susret. "
uhranjen                           ". . . a ja sam uhranjen,
svjež                                i svjež. "
tužan                                       "Silno sam se rasužio zbog oca. "
brani se                            ". . . rekaosam u svoju obranu. "
borac                                "Da, ja jesam borac. "
osjeća se krivim                 ". . . i još sa osjećajem krivice. "
pokunjen                           "Pokunjio sam se
srami se                            od sramote. "
razdragan,iskren,spontan     "Bio sam razdragan, iskren, spontan"   
začuđen                            "Začudio sam se. "
osjeća se ponosan              "Osjećao sam se ponosnim
osjeća se bogat                 i bogatim. "
lektire11 @ 11:13 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
ponedjeljak, svibanj 19, 2008

HENRYK SIENKIEWICZ:

KROZ PUSTINJU I PRAŠUMU

 

 

 

Bilješke o piscu:

Henryk Sienkiewicz, poljski pisac, rođen 1846. godine. Proputovao je

Europu, ali i Afriku i Ameriku pišući putopise ispunjene nestvarnim i

stvarnim događajima. Poznat je po romanima Kroz pustinju i prašumu,

Ognjem i mačem, Quo vadis? i dr. U romanu Kroz pustinju i prašumu

ispričao je uzbudljivu priču o putovanju dvoje mladih kroz Afriku. Godine

1916. je umro.

 

Mjesto radnje:

Afrika – Citat: „kako je glas o djeci stigao s one strane Afrike...“

 

Vrijeme radnje:

19. st. - Citat: „Takav se prorok javio godine 1881.“

 

Tema:

Putovanje Stasija (Staša) i Nelle (Nele) kroz Afriku.

 

Kratki sadržaj:

Jednog dana, pošto su očevi otišli na put, dođe Kamis i kaže djeci da su im

očevi poručili neka s njim otiđu za njima. Ali Kamis ih je prevario i odveo

ih je kod nekih ljudi koji su ih odveli (oteli) Mahdiju. Na putu su prošli kroz

pustinju i tamo je Stasio pokušao pobjeći, ali su ga uhvatili i nije uspio.

Kada su ih odveli do Mahdija, Stasio nije htio primiti njegovu vjeru, pa ih

je poslao na teški put, jer je znao da će djeca umrijeti. Ali naprotiv, Stasio

je ubio ljude koji su ih vodili i zajedno sa Nellom, Kalijem i Meom otišli

potražiti put kući. U toj prašumi su im se dogodile mnoge stvari: Nella se

razbolila, pripitomili su slona, susreli su gosp. Lndea koji im je dao kinina

za Nellu i puno oružja. Doputovali su do Kalijevog sela i vodili rat protiv

drugog plemena. Poslije tih dogodovština su došli u pustinju gdje su svi

skoro umrli od žeđi, ali spasili su ih neki vojnici i odveli ih očevima. Nakon

mnogo godina Nalla i Stasio su se vječali i sretno živjeli do kraja svog

života.

 

Analiza likova:

-         Stasio: Hrabar, umišljen, snalažljiv, voli Nellu, požrtvovan, brižan.

-         Nella: Mala, plašljiva.

 

Dojam o djelu:

Ovo djelo mi se svidjelo zato što ima puno događaja i vrlo je zanimljivo.

Opisi prirode su izvrsni.

 

lektire11 @ 19:03 |Komentiraj | Komentari: 9 | Prikaži komentare
 


6. razred


 


1. Šenoa,A.  POVJESTICE (izbor)




2. Šajatović,I. TAJNA OGRLICE SA SEDAM RUBINA




3. Grković-Janović,S. VELEBITSKE VILIN STAZE




4. Kanižaj,P. TRIČAVE PJESME




5. Cvetnić, J. ČVRSTO DRŽI JOY-STICK




6. Bitenc,J.TWIST NA BAZENU




7. Wilde,O. SRETNI KRALJEVIĆ




8. Tomaš,S. MALI RATNI DNEVNIK




9. Storić,Š. POLJUBIT ĆU JE USKORO,MOŽDA




10.Majer,M. DOLAZAK HRVATA




11.Nazor,V. VELI JOŽE




12.Swift,J.  GULLIVEROVA PUTOVANJA





13.Twain,M. KRALJEVIĆ I PROSJAK




14. Rundek,M. : PSIMA ULAZ ZABRANJEN




15. Šarić,V. ROGAN ILI MIŠKO




16. Noestlinger,Ch.KONRAD, DJEČAK IZ LIMENKE




17. Horvatić,D. JUNAČINA MIJAT TOMIĆ




18. Dovjak - Matković, B. ZAGREBAČKA PRIČA




19. Sienkiewicz,H. KROZ PUSTINJU I PRAŠUMU




20. Horvat,J. WAITAPU ili OPERACIJA STONOGA




21. Tomić,S. SVJETILJČICA




22. Brlić-Mažuranić,I. PRIČE IZ DAVNINE




23. Burnett,F.H. MALI LORD




24. Lewis,C.S. KRONIKE IZ NARNIJE (izbor)


lektire11 @ 18:57 |Komentiraj | Komentari: 144 | Prikaži komentare
potvrda za ulaz
Arhiva
« » ruj 2014
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
Brojač posjeta
84793
sat
sve lektire koje sam napiso
Razno 
26.5.2008
Razno 
24.5.2008
Razno 
24.5.2008
Razno 
22.5.2008
Razno 
22.5.2008
Razno 
22.5.2008
Razno 
22.5.2008
Razno 
22.5.2008
 
Razno 
21.5.2008
Razno 
21.5.2008
Razno 
20.5.2008
Razno 
20.5.2008
Razno 
20.5.2008
Razno 
19.5.2008


Index.hr
Nema zapisa.